Odrednice odabira strategije prilaženja potencijalnom partneru
Sažetak: Strategije prilaženja potencijalnom partneru neophodne su prilikom započinjanja svakog romantičnog odnosa. U ovom članku iznesen je pregled dvaju istraživanja strategija prilaženja koja polaze od klasifikacije Clark, Shaver i Abrahams (1999), prema kojoj postoji ukupno osam različitih strategija. Te je strategije moguće podijeliti i u dvije veće skupine: na aktivne (npr. izravno prilaženje), odnosno na pasivne (npr. čekanje da druga osoba prva priđe). Cilj ovog rada bio je utvrditi i prikazati prediktore individualnih razlika vezanih uz odabir pojedinih strategija prilaženja. Ispitivani prediktori pritom su bili: osobine ličnosti, vremenske perspektive i stavovi prema rodnim ulogama.
Prvi korak u započinjanju romantičnog odnosa primjena je neke strategije prilaženja potencijalnom partneru. Evolucijski psiholozi utvrdili su kako postoje spolne razlike u strategijama prilaženja pa se tako žene izazovno odijevaju kako bi istaknule svoju mladolikost i zdravlje, dok muškarci češće naglašavaju svoju fizičku snagu i financijski status (Greer i Buss, 1994; prema Clark, Shaver i Abrahams, 1999). Iako intuitivan, evolucijski pristup je previše pojednostavljen pa su Clark, Shaver i Abrahams (1999) odlučili na temelju postojeće literature provesti istraživanje s ciljem klasifikacije strategija prilaženja potencijalnom partneru. Tako su zadali sudionicima da zamisle kako ih privlači osoba koja je možda zainteresirana za njih te da procijene kolika je vjerojatnost da će postupiti na svaki od opisanih načina. Ovim su pristupom utvrdili osam strategija navedenih i opisanih u Tablici 1. 1. studija (Šutić, Štrk, Stamenov, Paradžik i Hedžet, 2016) Osobine ličnosti
Od osobina ličnosti važnom se pokazala ekstraverzija koja je pozitivno povezana s većinom strategija prilaženja, odnosno negativno povezana sa strategijom čekanja i kod žena i kod muškaraca, neovisno o tome poznajemo li osobu koja nam se sviđa ili ne. To ne čudi s obzirom na to da je većinom riječ o izravnim strategijama prilaženja, a ova dimenzija obuhvaća osobine poput komunikativnosti i otvorenosti. Zanimljivo je to da ekstraverzija kod muškaraca nije povezana sa samootkrivanjem u situaciji kada poznaju osobu koja im se sviđa. Prediktor samootkrivanja u ovoj situaciji je intelekt koji se, između ostalog, odnosi na prihvaćanje rizika. Stoga, čini se kako kod muškaraca samootkrivanje ne ovisi toliko o njihovoj komunikativnosti koliko o spremnosti da dopuste nekome da ih upozna. Korelacijska tablica za oba spola u situaciji kada im je osoba nepoznata nalazi se u Prilogu 1, a u situaciji kada im je osoba poznata u Prilogu 2. 2. studija (Šutić, Šoštarić i Vrdoljak, 2017) Vremenske perspektive
Žene s izraženom orijentacijom prema hedonističkoj sadašnjosti sklonije su izravnom prilaženju (r = ,19, p < ,01), zbijanju šala (r = ,15, p < ,05), stvaranju romantične atmosfere (r = ,25, p < ,01), slanju suptilnih signala (r = ,24, p < ,01) i traženju pomoći drugih (r = ,19, p < ,01). Niti jedna od navedenih strategija nije u skladu sa ženskom rodnom ulogom pa njihovo korištenje predstavlja rizik. Upravo je sklonost riziku karakteristika orijentacije prema hedonističkoj sadašnjosti (Zimbardo i Boyd, 1999). Osobe orijentirane na budućnost razmišljaju dugoročno, stoga ne čudi da i muškarci (r = ,21, p < ,05)) i žene (r = ,24, p < ,01) kod kojih je ona izražena češće koriste strategiju samootkrivanja. Otkrivanje osobnih informacija stvara osjećaj poznatosti i potiče osjećaje povjerenja i bliskosti, što su sve obilježja bliskih odnosa. Stavovi prema rodnim ulogama
Zaključak Način na koji je romantičan odnos započeo važan je zato što oblikuje očekivanja o partneru, a posljedično i naše ponašanje prema njemu (Clark, Shaver i Abrahams, 1999). Istraživanja provedena na uzorku hrvatskih studenata pokazala su kako su najčešće korištene strategije prilaženja potencijalnom partneru, koje predstavljaju početak romantičnog odnosa, samootkrivanje, slanje suptilnih signala i zbijanje šala. Odrednicama odabira strategija prilaženja pokazale su se osobine ličnosti (od kojih se ističe ekstraverzija), vremenske perspektive (prvenstveno orijentacije prema pozitivnoj prošlosti i hedonističkoj budućnosti) te stavovi prema rodnim ulogama. Popis literature
Babić, K. (2013). Kognitivne odrednice suočavanja s prekidom ljubavne veze. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Clark, C.L., Shaver, P.R. i Abrahams, M.F. (1999). Strategic Behaviors in Romantic Relationship Initiation. Personality and Social Psychology Bulletin, 25, 709-722. Larsen, R.J. i Buss, D.M. (2008). Psihologija ličnosti. Jastrebarsko: Naklada Slap. Mihotić, I. (2014). Stav prema rodnim ulogama i raspodjela kućanskih poslova kod bračnih parova s djecom i bez djece. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Pešorda, D., Stanojević, A., Škripelj, P. i Šutić, L. (2014, svibanj). Povezanost osobina ličnosti i strategija prekida ljubavne veze. Rad izložen na 4. kongresu studenata psihologije Psihozij, Zagreb, Republika Hrvatska. Šutić, L., Šoštarić, M. i Vrdoljak, A. (2017, travanj). Vremenske perspektive i stavovi prema rodnim ulogama kao odrednice odabira strategije prilaženja potencijalnom partneru. Rad izložen na 23. Danima Ramira i Zorana Bujasa, Zagreb, Republika Hrvatska. Šutić, L., Štrk, M., Stamenov, M., Paradžik, I., Hedžet, S. (2016, svibanj). Povezanost osobina ličnosti i strategija prilaženja partneru. Rad izložen na 5. kongresu studenata psihologije Psihozij, Zagreb, Republika Hrvatska. Zimbardo, P.G. i Boyd, J.N. (1999). Putting Time in Perspective: A Valid, Realiable Individual-Differences Metric. Journal of Personality and Social Psychology, 77, 1271-1288. |